Puljština
Mali Ive
Mali Ive se je oženija dobre ljube se je dobavija. Kada ga je ljuba obuvala, poli lice mu je trisku dala. Resti, Ive, nikad ne uresa, tvoje dobe lipe sinke goje. Mali se je Ive rasrdija, pak je poša staroj majki svojoj: Šij ti meni ruho po junački, da ti gredem caru na vojnicu. Ljuba mu je konja odsedlala, sve je sedlo u suzah plivalo. Sestra mu je košulju šivala, svaki punat suzom zakopala. Još je njemu ljuba govorila: Boga, tebi Ive, dite mlado. Kad ćeš dojti ljubu potražiti? Ive ništa ljubi ne odgovara. Neg joj daje pol prstena zlatna. "Evo tebi pol prstena zlatna! Ja ću doći ljubu potražiti, kada gavran bude zabilija, suhi javor se zazelenija." Al je ona mudre glave bila: Gavrana je mlikom umivala, suhi javor vodom zalivala. Kad je došlo sedam godin dana, crni gavran već je zabilija, suhi javor je zazelenija. Knjigu štije i na nju se smije. Ništar ljubi on ne odgovara. Kad je došlo osam godin dana, Ona njemu drobnu knjigu piše: "Evo tebi, Ive, dite mlado, ljuba ti se za drugog udaje." Knjigu štije i konja osedla. Poša Ive od grada do grada, dok je doša prid svoj bili grade. Onda sriti oca, starca svoga, brajde sadi i suzice roni. "Što je tebi, jadan stari starče, brajde sadiš, a suzice roniš?" Momče znano, a i nepoznano, sila j meni plakat i cviliti. Ima san ja jedinoga sina, poša mi je caru na vojnicu. Sad mu ne znam smrti ni življenja. Koliko mi j za sina jedina, toliko mi j za dobru nevistu, sutra mi se za drugog udaje. Udre Ive konja s mamuzami. Doša Ive u svoj bili grade, do prid vrati one kuće svoje. "Dobar dan ti, stara, mila majko! Što je tebi da plačeš i cviliš?" "Momče znano, a i nepoznano, sila j meni plakat i cviliti. Imala sam sina jedinoga, poša mi je caru na vojnicu, zgubila sam njega jedinoga. Koliko mi j za sina jedina, toliko mi j za dobru nevistu, sutra mi se za drugog udaje." "Boga tebi, jena stara majko, je li imaš na prodaju vinca u ovomu u bilomu gradu?" "Je ga, momče, znano i neznano, ma su mudri momci, ki ga piju, na viri b'te, sinko, prevarili." Ive staroj ništa ne govori, nego udre konja s mamuzami. I otide do prid oštarije, zove kupu vina i dvi čaše. Prvu čašu on ti je nalija, drugu čašu on ti je nalija. Staroga je svata pozdravija: "Stari svate, o moj virni brate, Boga tebi, pusti me poigrat. Sa tom vašom nevisticom mladom!" "Igraj momče znano i neznano. Ali igraj vridno i pošteno!" Kad je Iva počeja igrati. Lomi ljubi prste i prstene. "Ne lomi mi prste i prstene. Nego, momče, znano i neznano, igraj samo vridno i pošteno! Nisi Ive, ki hi je kupija." "Još je Ive, ki hi je kupija, još je meštar, ki hi je ukova." Ive igra, njoj postole pešta. "Ne peštaj mi te moje postolce, nisi Ive, ki si hi kupija. Nisi meštar, ki si hi ušija, još je Ive ki hi je kupija." Sad je Ive čašu vina popija, a drugu je ljubi svojoj nalija. Nutra stavi pol prstena svoga. Kad je ljuba čašu svu ispila, pol prstena pade joj na usta. Potekla je u bile kamare. Otvorila škrinje orihove. Nutri našla pol prstena svoga. Vrgla jednoga tu poli drugoga, a to ti je jedan prsten bija. Ive reče: "Stari svate, brate, ijte, pijte i veselite se! Ova mi je prva ljubav moja, ovo mi je moj najprvi zakon." Oko vrata ga je uhvatila, ter ga drži tri dana i noći. I do smrti ljubila ga vazda.