Žminjština
Sinoć se je Ive oženija
Aj sinoć se je Ive oženia Aj svojoj dragoj tužan glas donia Aj ljubo moja oženia san se Aj za Novljanku najlipšu divojku Aj glavuj vuša i od tebe lipša Aj samo nema črno joko tvoje Aj črno joko i rumeno lice Aj smutila bi po nebu oblake Aj kamo ne bi po zemlji junake