Otok Krk
U Dobrinju milo zvoni zvone
U Dobrinju milo zvoni zvone, zvone. Jer mi drago danas je umrlo. Što mi jadnoj sada preostalo? Od ljubavi sve mi je nestalo. Ostala sam jadna sirotica. Do sad bila vjerna zaručnica. Veselo mi serdce svuda biše. Zvuk zvona veselje odniše. Jer dragog sahraniti nose. U grob hladni na vrhu nazvani. Glas zvonova zadnji put zvoni. Mene mladu u crno zaviju. Srdce moje prepuno je tuge. Vesele su moje mlade druge. Ah, kako ću ja prebolit tugu. I pozabit ljubav mojeg drugu. Zgubila sam serdce što sam našla. Za uvijeke tvog mi serdca nesta. Mila majka, nek zvoni prestanu. Jer mi daju svetu veću ranu. Mili Bože, daj mi preboljeti. Ovu tugu daj mi olakšati. Ti mi, Bože, daj usliši molbu. A dragome duši pokoj v grobu.